sitnice iz nasega maloga mista i cile vale
kulanorinska
Brojač posjeta
157725
Arhiva
« » pro 2009
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Shoutbox
::
Blog - prosinac 2009
petak, prosinac 18, 2009


Poštovani,
Gospođa IVANA BUNOZA, rođ. VOLAREVIĆ, kćer Maše (rođ. Borovac) i pok. Josipa, ima 44 godine. Udana je i majka dvoje malodobne djece. Već deset godina boluje od autoimune bolesti, a zadnje dvije godine vodi tešku borbu s malignom bolešću. Tijekom tog dugog razdoblja njena obitelj se potpuno financijski iscrpila i zadužila, te više nije u stanju osigurati novac za nastavak liječenja. Bolest se jako razvila, a postupci liječenja su sve zahtjevniji i skuplji. Mjesečni troškovi iznose oko 40.000,00 kn.

Stoga Vas dobri ljudi molimo da, u skladu s vašim mogućnostima, donirate financijska sredstva, kako bi joj se mogli osigurati nužni lijekovi i potrebna zdravstvena skrb. Pomozite joj voditi borbu s teškom bolešću. Vi ste joj jedina nada.

Novčanu pomoć za Ivanu Bunoza možete uplatiti na sljedeće račune otvorene u Zagrebačkoj banci, Poslovnica Metković (Splitska 1, Metković):

broj žiro-računa: 2360000-3114676472

devizni račun: Zagrebačka banka Poslovnica Metković Splitska 1

RN. BANKE: 3234495

SWIFT CODE: ZABA HR 2X

IBAN: HR4923600003114676472

Ivana Bunoza
kulanorinska @ 08:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, prosinac 5, 2009

Sutra je 6.prosinca, blagdan Sv. Nikole. Datum značajan za naše misto, jer Svetog Nikolu slave obitelji Jerković i Batinović, a takvi predstavljaju većinu u ovome mistu. To je značajan datum i za susjedni Krvavac iz istih razloga. Borovčani i dobar dio desne strane Metkovića obilježavaju ovaj datum, a Borovčani imaju i crkvu posvećenu Svetom Nikoli ( jedna od najstarijih crkava u Neretvi ).
Na Kuli postoji kapelica posvećena Svetom Nikoli u kojoj se održavaju mise,vjeronauci i mole krunice. U toj kapelici se svake godine na blagdan Sv. Nikole održava misa za cijelu župu. Ja sam ministrirao prigodom svečanog otvaranja ove kapelice pod župnikovanjem pok. don Špirka Vukovića. To su bila lipa vrimena kad još ljudi nisu bili ovako otuđeni. Mirisalo je po buri, vija se dim po selu, a mi dica bi ćutila Božić u zraku.Taj dan je bila pojačana 'rana obogaćena kolačima, salnjacima i šapama ( barem u mojoj familiji ).

A što kaže legenda o svetom Nikoli.
Sveti Nikola je svetac koji dolazi iz Male Azije. Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji u 3. stoljeću prije Krista. Njegovi roditelji dugo nisu imali djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu. Bio je poznat po mudrosti i plemenitosti, a iz ljubavi prema ljudima prodao je sav svoj imutak i novac podijelio siromasima. Poznato je nekoliko priča o njegovu životu. Prema jednoj, pribavio je novac za miraz za tri djevojke kako bi se udale. Zbog toga se na slikama prikazuje s tri vreće zlatnika (ponekad tri kugle ili jabuke) i odatle veza s darivanjem. Prema drugoj, oživio je troje djece koje je ubio opaki gostioničar kako bi servirao njihovo meso; odatle veza s djecom. Prema trećoj, smirio je uzburkano more i tako spasio lađu na kojoj je putovao; time je postao i zaštitnikom mornara i putnika. Već kao mali, Nikola je volio sve ljude. Nažalost, rano mu umiru roditelji pa ostaje sam u bogatstvu koje su mu ostavili. Uskoro Nikola postaje zaštitnik siromašnih. Odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. Upućuje ga na svetost i pobožnost. Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je Isus imao za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric pa su svi očekivali da će ga on naslijediti. Međutim, on pobjegne u Palestinu gdje je živio samačkim životom. Vratio se kad je umro stričev nasljednik i taj put postaje novi biskup. Od tada noći provodi moleći, a danju pomaže siromašnima šireći vjeru. Činio je čuda. Poput Isusa je smirivao uzburkano more i postao zaštitnik mornara. Blagoslovom ozdravlja dijete pa ga nazivaju i zaštitnikom djece. Uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 06. prosinca 327. godine. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari. Sveti Nikola je shvaćao kako je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom ljubavi je činio čuda i zbog nje je proglašen svetim. Nakon što su mu krajem 11. stoljeća Talijani u Bariju sagradili crkvu, počelo se širiti njegovo štovanje
Štovanje svetog Nikole
Sveti Nikola uvijek je vodio brigu o ljudima, pa je tako pomagao siromašnom susjedu, ubacujući mu novce kroz prozor kako bi ovaj uspio udati kćeri. 
U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je nekad bogat čovjek, koji je izgubivši carsku službu izgubio i sav imetak. Imao je tri kćeri koje su bile lijepe, ali ih nije mogao udati te je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću tako da nešto zaradi. One su molile za spas svoje časti i poštenja. Sveti Nikola je nekako doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Kad je otac shvatio da ima dovoljno novaca da uda jednu kćer, to je i napravio, ali se onda isti slučaj dogodio i drugi i treći put. Kad je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, susjed ga je sustigao i prepoznao Nikolu. Nikola ga je zaklinjao da šuti o tom događaju, ali je otac razglasio u čitavom mjestu tu priču. Tako je Nikola postao prijatelj siromašnih.

Zaštitnik je djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta.
Mnogi toponimi u Hrvatskoj počastili su Sv. Nikolu, napose u Dalmaciji. Ispod je slika tvrđave Sv. Nikole na ulazu u kanal Sv. Ante kod Šibenika.





Sveti Nikola svake godine stiže noć uoči 06.12 i puni čizmice darovima. Djeca se raduju, pišu i šalju pisma svetom Nikoli, o tome koliko su bili dobri ove godine, kome su pomagali i što bi željeli na poklon, spremaju cipelice, čiste čizme, stavljaju ih u prozor kako bi im sveti Nikola donio dar koji su zaslužili.
Priča o sv. Nikoli kaže da je živio u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela bogata i siromašna djeca. Djeca su bila bogata jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelja, ali nisu imala igračke ni obuće, osim jednog para čizmica. Ipak su djeca vrijedno čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor. Navečer bi Nikola prolazio i u svaki prozor u kojemu je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji te više nije mogao na svoj imendan ići u selo i donositi igračke. Da djeca ne bi bila tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu, svaka je mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. Kad bi se djeca ujutro probudila bila su sretna jer su imala već dovoljno igračaka i slatkiši su ih razveselili.
kulanorinska @ 16:56 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.