sitnice iz nasega maloga mista i cile vale
kulanorinska
Brojač posjeta
157725
Arhiva
« » lip 2008
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Shoutbox
::
Blog - lipanj 2008
ponedjeljak, lipanj 30, 2008



Branko Medak s pobjedničkom pismom na Glasu Neretve 2007.

Nakon dosadašnjeg dvostrukog pobjednika na Glasu Neretve, Branka Medaka, čija je majka naša Kuljanka Jelka - ex. Jerković ( kćer Marina Bačvara ), a ćaća Borovčanin, Kula se može podičit ovogodišnjim pobjednikom natjecanja pjevača amatera, Dariom Jerkovićem, koji je  "s Kule i živi na Kuli." Nije da se falin, ali ima tu nešto i mojih gena. Nakon prvog uspjeha 2000. godine kada je uspio ući u samo finale TURBO LIMACHA i osvojiti treće misto, Dario je 2007. uspio ući i u superfinale SHOWTIMEA i tako predstaviti domaću dalmatinsku pismu u najezdi galofak i instant uradaka, što mu je ipak bila otegotna okolnost. U svom drugom nastupu na Glasu Neretve Dario je tako uspio osvojiti prvo mjesto po glasovanju publike. Više o ovome imate na web stranici Metkovića.

Iz pouzdanih izvora saznajem da Dario obožava domaću dalmatinsku pismu, njeguje taj stil i ( isto tako pouzdano znam ) često sam i  u društvu svoje rodbine piva domaće stvari.
Bravo naš Dario !!! Dogodine ćeš nam na Splitski festival !


ovogodišnji pobjednik Dario Jerković
kulanorinska @ 19:29 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 10, 2008
Nije uspilo stat u prethodni post pa nastavljam.
  
ŠIJAVICA
stihovi: Pero Picukarić
 
 
Šijavico, igra mi te ćaća, oću i ja pa osta bez gaća.

U mom selu, u mom kraju staro, mlado, dica,

od vikova pamte, znaju šta je šijavica.

Pisme, gange i derneci oli prela lipa.

Di god baneš i poviriš šijavica cipa.

 
Šije, šete, riči lete i rukavi od jakete.

Ka orao ruka sine, stol ošine sa visine.

Puca banak, vino prska, šijanje je igra drska.

 
Žestoka je, krvava je, prstima se punti broje.

A na kraju kokoš, pura vruća.

Pa s bukaron udri do svanuća.

 
Šije, šete, oto, nove, cinkve, kvatro, tuti,

igraj brajo, šijaj kume, samo mi ne muti.

 
Oj, zagoro dalmatinska, lipa si ka slika,

U tebi će šijavica igrat se do vika.


kompozitor Dušan Šarac, izvodi klapa Šibenik
 
Na tekst Momčila Popadića, naš Neretvanac iz Borovaca Mirko Krstičević, kompozitor je pjesme Šijavica koju je izvodila grupa METAK iz Splita .
U pripremi je turnir u šijanju na Kuli povodom Blagdana Gospe Karmelske, zaštitnice naše župe. Zainteresirani se mogu javiti na mail. Cilj je turnira spriječiti zaborav ovako lipih stvari.
Zdravi i veseli bili, šijavicu naučili !!!
 
kulanorinska @ 08:41 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 9, 2008
Kad se neki kontinentalac spusti južnije, u Dalmaciju, ili pak zapadnu Hercegovinu, nerijetko se sretne s nekakvim čudnim događajem koji ga zaprepasti bukom, galamom, srčanošću, a sve to obogaćeno maliganima. Riječ je o ŠIJAVICI . To je stara narodna igra najviše ukorijenjena u Dalmatinskoj zagori, a igra se još uvijek na cijeloj obali, otocima i zapadnoj Hercegovini. Nekakva zamišljena granična linija gdje se upražnjava prati liniju igranja na karte TRIEŠTINE ( briškula,trešet, trentauno, trijumf,mauš itd), te liniju igranja na buće, balote. Tu je otprilike isti mentalni sklop ljudi, a pod utjecajem Venecije i običaji su primali svoja obilježja. To se najbolje ogleda u graničnim krajevima koji su naslijedili granicu nakon dogovora Požarevačkim mirom i mirom u S.Karlovcima, kada su Turska i Venecija podijelili zone odgovornosti i utjecaja. Područje Sinja, Imotskoga, Vrgorca i Metkovića s gravitirajućim prekograničnim naseljima, imaju tako izraženu venecijansku crtu s dijelovima bosansko turskih elemenata. ŠIJAVICA definitivno spada u onu prvu.

 
KAKO SE SVE ZOVE ?
Mura, tršćanski -   venecijanski  mora, talijanski morra, naši ljudi su to kroatizirali  prema talijanskom  sei, sette /šest,sedam, kao najčešći zbroj koji se pojavljuje/ prešao je tako u "šije, šete", pa logičnim slijedom izraz za igru dobija naziv ŠIJAVICA ili negdje skraćeno ŠIJA. ( s dugim I ).U dolini Neretve   koristi se i izraz ŠIJANJE.Tako je zanimljiva igra dobila ime koje joj odgovara, jer označava radnju koja se neprestano događa i jako je zvučna.Kada bismo ponovo kroatizirali tu riječ do kraja dobili bismo izraz ŠESTICA. ŠESTIČARENJE ili tko zna kako još, ali to nema nikakvog smisla.

Radovan Vidović iznosi tezu da je ta vrsta igre ime dobila možda od Mauro ili Moro, tj. po Maurima koji su je donijeli u Italiju.

 Za ljude koji igraju ŠIJAVICU se kaže da oni ŠIJAJU, premda se taj izraz koristi i za one veslače koji ne veslaju već položajem vesla sprječavaju vožnju naprijed, ili utječu na smjer plovidbe, a simbolično se taj izraz odnosi na radnju koja nešto koči. Stoga se držimo izraza ŠIJAVICA jer je najrasprostranjeniji i izaziva najmanje dvojbi.

 
OSNOVE IGRE
Osnova šijavice je brojanje. Od 2-10. Koriste se talijansko-dalmatinski izrazi za brojeve:

2 –DO
3-TRE
4-KVATRO
5-CINKVE
6-ŠIJE
7-ŠETE
8-OTO
9-NOVE
10-TUTI( deset se kaže DJEĆI, ali ovdje znači SVE prste - TUTI )



Osnovna igra se igra u dva igrača. Igra se  tako da dva igrača istovremeno pokazuju ispružene prste od ništa (zatvorena šaka) do 5 (potpuno otvorena šaka)
Pri tom izvikuju jedan od brojeva gore napisanih u dalmatinskom govoru, kao DO, KVATRO,ŠIJE,TUTI pretpostavljajući ukupan zbroj svojih i protivnikovih prstiju. Kaže se " bačenih  prsta. Bacija san dva, bacija san sve i sl. !!! "


Tko pogodi osvaja bod – punat. Ako bi zbroj bio 7, punat je dobio igrač koji je izviknuo ŠETE i sl. Igra se do šest osvojenih punata. Ukoliko nitko ne pogodi zbroj, igra se igra dalje do osvojenih 6 punata. U nekim krajevima igra se do 21 i mora biti 2 razlike. Igra se igra i u parove, a to se kaže dva na dva ili dva protiv dva

 
KOLORIT OKO ŠIJAVICE
Šijavica se igra s posebnom strašću u skladu s temperamentom ljudi ovoga kraja. Ne mogu zamislit Zagorca ili Finca da šija. Između igrača je poželjno da stoji stol ili tola.

Ona služi da igrači po njoj lupaju i na nju bacaju prste. Uz ogromnu galamu i buku koju proizvode igrači izvikujući svoje brojeve, psihološki je važno i lupnuti po stolu, napose kad se osvoji punat. Onda se o tolu udari otvorenim dlanom i slavodobitno uzvikne : MOJEEE!! LEZIIII !! MATINOO ! i slično. Kod dobijene partije nad jednim protivnikom, nakon takvog uzvika odmah se okreće prema novom protivniku koji čeka i igra teče dalje. Kod tog lupanja zna biti i povreda. Šija se  uz takvu buku i brzinu da je neupućenoj osobi sa strane nerijetko dojam da se tu ljudi u stvari svađaju. Upravo ta larma, brzina, osebujnost pojedinih igrača privlači pozornost, pogotovo djece kojima je to poseban šušur i događaj. Djeca se onda klade koji će igrač pobijedit, koji će rovinjat ruku, koji će prvi skinit košulju, jer igra zahtijeva koncetraciju i energiju, traži galamu i šijanje rukama, pa se igrači znoje, a znoje se i kad gube. Uglavnom se igra nedjeljom ili svecom, uz buće, prije buća, iza njih, čekajući red na buće i slično. Ili ide u paketu: na karte, na buće, šijavica. Uz sve ove igre obavezno ide vino, a ako ne vino onda pivo. kao i u svakoj igri postoje meštri od šijanja. Oni idu po dernecima i osvajaju nagrade. Barem je tako prije bilo. Danas je rijetkost. Igra se o vino, piće općenito, o spizu pa čak i od janjca. To su onda prave drame i napetosti.

 

kulanorinska @ 15:09 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.