sitnice iz nasega maloga mista i cile vale
kulanorinska
Brojač posjeta
157725
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Shoutbox
::
Blog
utorak, lipanj 9, 2009

Svi koji su poznavali Šikića znali su da ga život nije mazio, premda je opći dojam drugačiji. Dobrom dijelu doline poznato je i to da je pokojni Šikić imao bruh (kilu) i da je istu vukao godinama ne želeći je operirati, a ponajviše zbog straha. Jedna od priča kaže da mu je doktor rekao da to treba slikati pa onda izvršiti operativni zahvat. Šikić je potom otišao do svog kolege fotografa - Ive Veraje u Metkoviću, u Foto Fabijan i dogovorio slikanje kile. Nakon dužeg uvjeravanja Ivo Veraja je ipak pristao slikati Šikića s njegovom kilom. Šikić je tu fotografiju odnio svom doktoru s riječima: „ Evo san slika bruh doktore !“. Tu svoju fotografiju s bruhom je pokazivao samo odabranim ljudima od povjerenja. Godinama je ta masa dosegla zavidne razmjere. Trpio je bolove i neugodnosti ali se nije dao nagovoriti na operaciju. Ipak, negdje oko 2005., popustio je pod nagovorima okoline i zbog funkcionalnih smetnji i bolova i pristao na operaciju. U priču sada upada kuljanski zet Žarko Družijanić, sa svojim vezama u zdravstvu, koje često i s ponosom ističe. Njegov rođak Nikica Družijanić, inače poznati kirurg iz Splita,poznat široj regiji kao vrstan stručnjak postade glavna veza i egzekutor Šikićevih nevolja. / Žarko, oprosti, ali mora san te spomenit, a ti me tuži ako 'oćeš./

I tako Šikić priko veze i mimo lista čekanja odradi tu operaciju u Splitu i nakon tjedan dana dođe doma. Idući tjedan već je u selu.Svi se sjatili oko njega (ovo mi je malo poznato) i pitaju kako je bilo i slično, a Šikić euforično i u svom stilu priča detalje i pikanterije oko bolnice, operacije, pacijenata, doktora. Fali on oba rodijaka Družijanića, a dotura posebno. Uto nailazi Žarko i pita Šikića za detalje. Ovaj ponavlja opet sve kako je i prije njegovog dolaska. Fali sve, a najviše njih dvojicu Družijanića. Nato ga Žarko upita: Pa dobro Ivane, jesi li čoviku da 100 eura, ipak ti je puno pomoga, red je !? A Šikić skoči ko oparen i veli:

Pa Žarko, ja san mislija da si ti pametan čovik. Da me neko vidi di ja njemu dajen pare! Moga bi čovik imat gadne probleme! Moga bi izgubit posa radi mene! A, ne nisan ja lud !

Eto tako je naš Šikić pokaza da korupcija i mito ne stanuju baš u svakog Hrvata.Svojim obzirnim stavom prema doktoru,zaštitom struke,morala i štedljivošću pokazao je oficijelnoj vlasti koliko je napredniji od nje, koja je borbu protiv tih zala proglasila tek nekoliko godina poslije.

kulanorinska @ 12:04 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.